Zašto sam počeo pisati blog?

Ideja o pokretanju bloga već je dugo somewhere in the back of my mind. Ali nikad nisam zapravo učinio ništa da tu ideju realiziram (dosad, that is) jer sam bio uvjeren da je to samo trošenje vremena. I dalje mislim da od toga ništa neće biti. Dapače, to misle i ljudi s kojima sam si vrlo blizak, i ne krivim ih. Sestra mi je rekla da nitko više ne čita blogove, previše je teksta. Savjetovala mi je da napravim Twitter umjesto pokretanja bloga. Što je vjerojatno i pametnije – danas živimo u takvom svijetu gdje se informacije nastoje probaviti što brže i sa što manje napora. Ljudima se žuri, nervozni su, živčani, ako nešto nije straight to the point, izgube pažnju… Da se razumijemo, nisam ni ja puno drugačiji. Ja isto ne čitam blogove. To jest, čitam jedan (blog Vedrane Rudan ako vas zanima), ali ja također većinu svojih informacija volim dobiti iz naslova bez otvaranja članka, ili preko Instagram storyja, ili volim da mi Wendy Williams servira najpopularnije tračeve američke pop-kulture u 20 minuta. Iako ih sam nužno ne čitam, potpuno razumijem zašto ljudi počinju pisati blogove. Postoji nešto utješno u tome da imaš određenu privatnu sferu za izricanje vlastitih misli u kojoj si možeš dopustiti relativno visoku razinu intimnosti (s obzirom na to da ionako nitko ne čita blogove). Naravno, tomu služi i dnevnik, pa zašto onda početi pisati blog?

Evo ukratko nekoliko razloga zbog kojih sam se ja odlučio na pisanje bloga:

  1. Zato da mogu reći ljudima da pišem blog.
  2. Da mogu reći ljudima da sam influencer.
  3. Zato što želim graditi svoj middle-aged wine aunt alter ego.
  4. Zato da mogu staviti link za blog u svoj Instagram bio.
  5. Zato što znam da će moja tetka sigurno čitati.
  6. Zato da mogu guilt-trippati svoju obitelj i prijatelje ako (kad) mi ne budu čitali blog.
  7. Zato što su blogovi danas toliko zastarjeli i retro da je pokrenuti blog inovativno.
  8. Zato što je Carrie Bradshaw pisala blog (ovo je vjerojatno najvažniji razlog).
  9. Zato da me ljudi zovu modernom Carrie Bradshaw (pod “ljudi” mislim da ja sebe zovem modernom Carrie Bradshaw)
  10. Jer mislim da su moja mišljenja super i bolja od svih drugih.

U biti, ovaj blog je za mene i za one ljude koji smatraju da kultura blogova nije sasvim izumrla i koje možda zanima što ja imam reći o nekim stvarnima – prvenstveno pop-kulturi, Meryl Streep i egzistencijalnim krizama. Spojite te tri stvari, i otprilike imate ono o čemu se radi ovaj blog.